About watermill
Jedini mlin u Hrvatskoj koji posljednjih 100 godina nije prestao raditi je upravo ovaj, Antoničin mlin na rijeci Žrnovnici. 2008. godine je renovirano kolo za mljevenje brašna, a do tada je radilo samo jedno mlinsko kolo za blago.
The earliest written mention of the mill dates back to 1685, but that document already referred to ancestors of owner from that time Benzon, which indirectly places the beginnings to the unknown time. Family Aljinović (Antoničini) enters into co-ownership of the mill in early 19. century when Ante Aljinović came to the mill as an assistant and later as a capable man entered the ownership structure. In year 1964. The deceased Ivan Aljinović, great-grandfather of the current owner Marko has bought half of the mill from the other relatives and since then the mill is a single property.
The mill has two mill wheels, and also had the two stupasstupas (clothes washing machines). One is still preserved as a museum piece. This mill is a protected cultural monument of the Republic of Croatia since 1972, and the protection was renewed in 2011. In the early 2015 the roof was renewed with the support of the Ministry of Culture.
The crosses around the door are believed to have apotropaic (defensive/protective) meaning to reject bad luck or evil influences.
The nickname Antoničin derives from the name of Ante/Anton which has become the family name, and so making the former Benzona mill into Antoničin mill.
Stupa
Clothes softening machine. Made exclusively of dalmatian oak wood which guarantees sufficient material hardness and machine endurance, which suffers great workloads.
Woollen fabric – CLOTH
weaved out of domestic wool in a traditional way demanded additional processing to serve the purpose: for clothing, coats, carpets, blankets,... Newly weaved fabric had a hard weaving texture, without good termic and tactile features.
Mode of operation
Processing was conducted in these stupas by hitting with wooden mauls, through rolling and compressing fabric. The proces would start with a wet procedure in which the water would constantly flow onto the fabric with alternate maul hits. After few hours the water would shut and the mauls would continue their work. Through the following hours the excess of the water would dry out and the fabric would remain wet and would gradualy be heated. In such conditions the fabric texture would change, the hair would be extracted from the weaving process in a specific way, making the surface of the fabric steady and soft. The whole process took around thirty hours. During the process of “stamparing“, stupa would stop and the fabric would be taken out and “shaked“ (similar as with the linen and the pillows), then again taken back for further processing.
Look of the woollen fabric
Fabric was mostly 90cm wide (elbow or yardstick, an old measure) and mostly came in three different colors: white, black and multicolored; a blend of the first two. During the stamparing the quantity of the materialhad to be controled. If there was too little fabric the mauls would hit the body of the stupa – baba, which was the noise that could wake at night, and if there was too much fabric the stupa would heavily roll the fabric which could lead to slowdown. The optimal quantity would be about 50 yardsticks, or about 40m in length. Such fabric would be quadrupled by folding and then temporarily sewed by simple stitches on the edges to get greater volume and less length, and to ease the processing, while after the processing it would be unstitched, released at the whole length and then put to dry out. Colours also had to be controlled because white and black weren't supposed to go together, otherwise the hair would mix and the fabric would lose the basic colour.
Stupa stopped working in 1991 after the owner at that time Šimun Aljinović almost lost his life under it. Shortly after that people stopped making the traditional fabric.
O Žrnovnici
Istočno splitsko područje, od centra udaljeno 11 km. Stanovnika ima 3200. Smještena je u zaleđu Peruna (visina 440 m), uz rijeku Žrnovnicu (duljina nešto više od 5 km).
Perunov masiv odsijeca Žrnovnicu od mora pa se mjesto doima više ‘zagorskim’, premda je morska obala na svega nekoliko kilometara. Perunov paravan na jugoistoku zaklanja dio zimske sunčeve putanje skraćujući svijetli dio dana za nekoliko sati te stvara dojam odvojenosti i izoliranosti. Ljetni dani u Žrnovnici su svježiji i ugodniji, a posebno noći zbog ovakvog reljefa i utjecaja rijeke.
U središtu mjesta je župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije s grobljem. Crkva je izgrađena 1768. na temeljima starije crkve, vjerojatno iz 1302, a ova još starije.
Reljef na sjeverozapadnom uglu crkve pobuđuje zanimanje zbog znanstvene reinterpretacije po kojoj jahač na reljefu ne bio bio sv. Jure već staroslavenski bog Perun. To bi ujedno bio jedini figuralni prikaz Peruna u slavenskom svijetu. Prekoputa je tzv. crveni trg sa spomenikom iz NOBa autora Marka Ostoje.
Gračić je brdašce na sjeveru Žrnovnice pod masivom Mosora. Nakon otprilike 1.5 kilometra uspinjućom cestom od središta mjesta, desno skretanje na jug vodi do ostataka gradine skrivene u borovom šumarku. Antička povijesna epizoda Gračića nije istražena, a pretpostavlja se da je tu ubikacija naselja Unione id est Musaro. Crkvica sv. Mihovila potječe iz ranog srednjeg vijeka, a neki skulpturalni elemetni koji su u nju ugrađeni još su stariji. Najnovija istraživanja (arheolog Milošević) već spomenuti reljef praslavenskog boga Peruna datiraju u 8. stoljeće, a pretpostavljaju da je uzet upravo iz ove ranogotičke crkvice i bio ugrađen u zid mjesne župne crkve.
Tribišće, udaljeno oko 400 metara uz cestu prema Mosoru, kod kamenice s izvorskom vodom, lokalitet čije ime (treba je žrtva na staroslavenskom) upućuje na slavenski pretkršćanski mitsko-religijski kontekst. Uz malo mašte može se opaziti kao stijena koja s zapada zagrađuje lokalitet, Kaštelina, ima siluetu zmaja. Iz njegovih usta, u dnu, izbija voda. Lokalitet je u fazi uređenja.
(Eko-etno) selo Mihanovići je do prije 50-ak godina bio stalno naseljen zaseok. Obilježena planinarska staza, stari seoski put, počinje stotinjak metara iza Tribišća. Dijelom je veoma strma budući da savladava visinsku razliku od oko 250 m, a uspon njome traje oko 45 min. Istočno od Mihanovića je stalni izvor pitke vode, Sedrenik, i nešto dalje zaseok Lolići. U oba je zaseoka nekoliko kuća obnovljeno i koriste se kao vikendice.
Visoka ambijentalna vrijednost, prekrasna panorama, izletište.
Sa Sedrenika i iz Mihanovića vode planinarski putovi do Lugarnice, planinarskog objekta na zapadnom dijelu Mosora, te do Pl. doma Umberto Girometta na Ljuvaču.
Protupožarni makadamski put nedavno je povezao ove zaseoke s mjestima Sitno Gornje (550-600 m/nv) na istoku te Kučine na zapadu.
Dvori bi po svom položaju i vrijednosti trebali biti zaštićeni kao ekološka i kulturološka zona zbog starih, nažalost, prilično zapuštenih zgrada i mlinova, te predivne prirode. Tu se nalaze istare građevine koje svoja imena trebaju zahvaliti turskim osvajačima, premda oni s njima vjerojatno nemaju ništa: turski most i turska kula.
3 km izvan mjesta s ceste polazi planinarski put do crkvice sv. Jure iz IX. st. na Perunskom oko 500 m/nv). U svjetlu recentnih spoznaja o pretkršćanskoj religiji Hrvata, ovaj je sveti Juraj kršćanska interpretacija Peruna (inače češće njegova sina Jarila). Kultna tradicija lokaliteta je vjerojatno još starija, na što ukazuje duga gradina unutar koje je smještena crkvica. Na susjednom vrhu je i golema obredna gomila Obloženica. Ovo je jedna od mitsko-poučnih staza čije je uređenje u tijeku.
S vrha se pruža panoramski pogled. Prepoznajte s vrha Zmijin kamen u podnožju. To je perun Perunov protivnik Veles kojeg je gromovnik upravo s ovog vrha ubijao gromom i strijelom.
U rijeci se mogu naći kalifornijska pastrva i endemska vrsta mekousne pastrve „solinke» koja je prenesena iz rijeke Jadro i bolje se udomaćila nego u matičnoj rijeci: Salmothymus obtusirostris salonitana Karaman, 1926.
Još se može naći i jegulje, vrhunskog specijaliteta, ali nažalost, usljed još nedostajućeg kanalizacijskog sustava postoji opasnost od eurotrifikacije korita što se već uočava nizvodnije, te posljedično i opasnost po biologiju rijeke.
O kultivara u Žrnovnici je razvijeno maslinarstvo dok je vinogradarstvo praktički posve zapušteno. Posebnost je sorta jabuke, zvana „božićna“ izuzetnih nutricionističkih i kulinarskih vrijednost što će se pokušati zaštititi i komercijalizirati kao jedan od brandova mjesta.
Mogućnosti kulinarske ponude, zbog čistoće zraka i zemlje su ogromne, samo ih treba iskoristiti.
U mjesto postoji mogućnost brdskog biciklizma po navedenoj protupožarnoj stazi, te planinarenja, penjanja i šetnje. Na Mosoru su stasale generacija poznatih planinara i alpinista, svakako najpoznatiji je Stipe Božić.
EN 
HR